Kuća Bukovac u Cavtatu rodna je kuća i muzej jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara, začetnika hrvatskog modernog slikarstva, Vlaha Bukovca (1855. – 1922.). Radi se ujedno o ishodišnom mjestu za istraživanja Bukovčevog života i djela, budući da muzej čuva bogatu slikarevu ostavštinu: slike, crteže, namještaj i uporabne predmete te arhivu. Digitalizacija muzejske građe neophodna je za preventivnu zaštitu muzejskih predmeta te otvara mogućnost za veću dostupnost predmeta iz zbirke koji se rijetko izlažu, kako istraživačima tako i široj publici. Cilj ovog projekta je umrežavanje i stvaranje digitalne baze podataka za istraživanje života i djela Vlaha Bukovca.
U arhivi Kuće Bukovac nalazi se više autobiografskih tekstova Vlaha Bukovca. Slikar je autobiografiju, na nagovor kćerke Jelice, počeo pisati u Pragu za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, a dovršena je u prvoj polovici 1918. godine. Pisao ju je u suton života za svoju obitelj, kako bi otrgnuo zaboravu nevjerojatne epizode burnog životnog puta obilježenog dalekim putovanjima i neuobičajenim doživljajima. Pisao je po sjećanju i na temelju ranijih bilješki, spontano i neposredno, razgovornim dijalektalnim jezikom.
Pročitavši Bukovčev rukopis, prijatelji književnici su ga ohrabrili da izda knjigu o svom životu. Prvu redakturu izvornog rukopisa napravio je Božo Lovrić (1881. – 1953.), a drugu Ivo Vojnović (1857. – 1929.). Tiskano izdanje, za kojeg je Vojnović napisao predgovor, objavljeno je po prvi put pod naslovom Moj život u izdanju Književnog juga u Zagrebu potkraj 1918. godine.
Pred vama je digitalizirano, dugi niz godina teško dostupno, prvo izdanje autobiografske knjige Vlaha Bukovca Moj život te izvorni Bukovčevi rukopisi s intervencijama Boža Lovrića i Iva Vojnovića. Knjiga je djelo srca i volje jednoga velikoga umjetnika, dok nas Bukovčevi rukopisi, sačuvani ispod uredničkih zahvata, približavaju samoj srži slikarevog života i osobi kakav je zaista bio.
